Выбери любимый жанр

Выбрать книгу по жанру

Фантастика и фэнтези

Детективы и триллеры

Проза

Любовные романы

Приключения

Детские

Поэзия и драматургия

Старинная литература

Научно-образовательная

Компьютеры и интернет

Справочная литература

Документальная литература

Религия и духовность

Юмор

Дом и семья

Деловая литература

Жанр не определен

Техника

Прочее

Драматургия

Фольклор

Военное дело

Последние комментарии
оксана2018-11-27
Вообще, я больше люблю новинки литератур
К книге
Professor2018-11-27
Очень понравилась книга. Рекомендую!
К книге
Vera.Li2016-02-21
Миленько и простенько, без всяких интриг
К книге
ст.ст.2018-05-15
 И что это было?
К книге
Наталья222018-11-27
Сюжет захватывающий. Все-таки читать кни
К книге

Putin Ide K Hitleru - Рыбаченко Олег Павлович - Страница 4


4
Изменить размер шрифта:

  Ili, u svakom slučaju, narodu nije smetalo, ali eliti je bilo doista drago. Pogotovo u središnjoj Aziji, gdje su se svi jako dobro sjećali kako je KGB progonio lokalne magnate u poslu s pamukom.

  Ukratko, tada je devedeset prve SSSR počivao na Boseu. A možda je samo Vladimir Žirinovski malo gunđao, onako za pokazivanje. Ili možda svira za publiku ili se želi istaknuti.

  Tada je bila Jeljcinova vladavina. Vrijeme velikih prilika za jedne, a neimaštine i strašnih problema za druge. Sam Jeljcin nije niti pokušao zalijepiti carstvo SSSR-a, već samo vratiti Čečeniju pod kontrolu. I kakav je to žestok otpor izazvalo. Uključujući i unutar zemlje. A protiv toga se izjasnio čak i Gajdarov Izbor Rusije. Kao i komunisti. Samo je Žirinovski podržavao ovaj rat. No, možda je zato potkopao vlastiti rejting i lišio se šanse da postane novi ruski car.

  Žirinovski je, naravno, bio karizmatičan vođa. Ali nije mu nedostajalo ni hrabrosti ni volje. Konkretno, nije bilo potrebno nagrizati trbuh kako-tako kada značajan dio ljudi gladuje. I dijeta i vježbanje.

  Pa dobro, Žirinovski je mrtav. I kralj je izgubio svoju omiljenu šalu. Što je bilo tako smiješno i smiješno. Zabavljao je i uzdizao. Ali od toga je bilo malo pravog smisla i koristi. Prije, naprotiv, Žirinovski je bio previše radikalan patriot, možda čak i karikatura. I kao da je ismijavao domoljublje. Pa, kao dobri vojnik Švejk, i on je bio karikatura domoljuba Austro-Ugarske.

  I bilo je smiješno, ali prilično štetno za stvar. Ali svejedno, kralju nije dobro i dosadno mu je bez šaljivdžije. Ovdje Dmitrija Medvedeva ova uloga očito ne privlači.

  Vladimir Putin, u Hitlerovu tijelu, teško je uzdahnuo. Još se nije navikao na novo tijelo i živio je u sjećanjima na prošlost. I to je bilo dvosmisleno, pogotovo posljednjih godina. Međutim, naravno da je Putin bio sretan vladar. Na primjer, tako rijedak dar sreće kao što je teroristički napad 11. rujna. Ovo je doista veliki uspjeh. Umjesto da se sami bore protiv talibana, Amerikanci su uvučeni u masakr nepotreban Sjedinjenim Državama.

  To je, na primjer, isto da je Hitler ratovao dvadeset godina s Britanijom i Jenkijima nego da je napao SSSR. I sam Staljin je u ovom slučaju mogao izabrati trenutak kada će udariti. I nemojte sami pasti pod strašni udarac.

  Ali Hitler je uspio preduhitriti Staljina. I evo rezultata - Nijemci pod Moskvom. A da je zima bila blaža i suša, možda bismo bili u samom glavnom gradu.

  Da, Staljin je tu imao sreće. Iako s druge strane, dobro, zašto su najuspješniji vladari, oni koji su tako okrutni? Ovdje je on Vladimir Putin, naravno, a ne Staljin. Ali možda mu zato Ukrajina nije dana?

  Što se može reći o Hitleru? S jedne strane imao je fenomenalne uspjehe, ali s druge strane katastrofalne neuspjehe. Neka vrsta sreće nasmijala se Adolfu - dala mu povjerenje u sebe. Ali onda je napuštena i uokvirena. A bilo je toliko žrtava i gubitaka s obje strane.

  SSSR nije mnogo dobio pobjedom u ovom ratu. Teritorijalne stečevine bile su male. Štoviše, Staljin je besplatno i ne pitajući Poljsku dao dio regije Brest i regije Bialystok. I nisu dobili puno. Bilo bi bolje da ovog rata nema. Stanovništvo SSSR-a smanjilo se na 170 milijuna. A pod carem-ocem Nikolom II., 1914. već je iznosio 180 milijuna ljudi. Tako se car-otac Rus povećao, a Staljin prorijedio.

(window.adrunTag = window.adrunTag || []).push({v: 1, el: 'adrun-4-390', c: 4, b: 390})

  A Nijemci su mnogo izgubili pod Hitlerom. Iako je zauzimanje Europe i Poljske koštalo samo trideset tisuća ubijenih. Staljin je u ratu s Finskom izgubio 126 tisuća, što je puno značajnije. Da, ovako je ispalo gallimo.

  Bilo je dobro ući u Staljinovo tijelo prije napada na SSSR od strane nacističke Njemačke. I učini nešto. Stvarno, što je točno? Udari se, kako je savjetovao Suvorov-Rezun? Ovo ima svoje prednosti i mane.

  Loša strana je posebice ta što sovjetske trupe nisu sasvim spremne za napad. Konkretno, ni novi tenkovi ni zrakoplovi nisu bili dobro ovladani od strane trupa. Dobra vijest je da Nijemci ne očekuju preventivni napad. I mogu biti iznenađeni. Da, a sovjetske su trupe bile puno veće i bolje su ih naučile napadati nego braniti. Inače, stvarna praksa je pokazala da su nacisti puno bolji u napadu nego u obrani.

  Na primjer, ako su nacisti veličanstveno napredovali i do pada četrdeset i dva zauzeli teritorij usporediv s dvama Rimskim Carstvima. Tada su se u obrani brzo spojili.

  Računajući od Kurske izbočine, gdje su Nijemci posljednji put pokušali pokrenuti veliku stratešku ofenzivu i preokrenuti tok rata preuzimanjem inicijative, Staljinu je trebalo samo devet mjeseci da ponovno zauzme Ukrajinu i Krim. Pa, ako računate Galiciju, onda možete dodati još par. A ukupno Nijemci nisu izdržali dvije godine nakon bitke kod Kurska.

  Da, slabi su, bili su u defenzivi. A Fuhrer? A što je s Fuhrerom, on se ustrijelio. I onda kažu da nije bilo dovoljno hrabrosti, da to učinite sami - pomogli su!

  Vladimir Putin se stresao. Tijelo je doista gotovo dvadeset godina mlađe nego prije, što je sjajno. Adolf Hitler je nizak. Baš kao i sam Vladimir Putin. A to vam omogućuje da se brže naviknete na novo tijelo.

  I naravno da ima veliki potencijal. Pogotovo ako se boriš sa Staljinom.

  To je ono što se brkatom vragu može zamjeriti što nije održao osobni sastanak s Hitlerom u jesen 1940. godine. Možda bi u ovom slučaju oba diktatora toliko šarmirala jedan drugoga da bi umjesto rata sklopili savez. Evo primjera kako imaju s C. Iako se Do Xi dobro slagao i s drugim kineskim predsjednicima. No ipak, lakše je izaći na kraj s vršnjakom nego sa starijim ili mlađim vođom. Na primjer, Lukašenko i Medvedev se nisu slagali. Imali su razliku u godinama i odgoju. Medvedev je sin profesora - intelektualca, a Lukašenka je sin kolhoznika i nitko ne zna koga.

  Putinu, čiji je otac bio običan radnik i volio piti, također je bilo lakše s Lukašenkom. Možda bi bilo teže s drugim vođom. Pogotovo ako je mlad i inteligentan. Kao što, primjerice, Putinov odnos s Macronom nije uspio.

  I Hitlerov i Staljinov otac bili su pijanice, a oba diktatora proživljavala su siromaštvo, poniženja i bila u zatvoru. Tako da se moglo dogovoriti na osobnom sastanku. Ali iz nekog razloga Staljin to nije želio. Možda nije želio imati posla s tako mrskom osobom kao što je Hitler, ali nije li i sam Staljin bio mrska osoba? A u to vrijeme, vođa SSSR-a, i Fuhrer Njemačke, bio je mnogo krvaviji.